Vjerski život

Crkva Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima

Nakon oslobođenja od osmanske vlasti započinje duhovna i crkvena obnova područja istočne Slavonije. Duhovnu skrb nad Vukovarom i širom okolicom, pa tako i nad Bogdanovcima, preuzimaju franjevci. Godine 1742. u Bogdanovcima je sagrađena mala crkvica posvećena Našašću Svetoga Križa, a već 1743. godine izgrađena je i kuća za potrebe svećenika. Unatoč tome, Bogdanovci su i dalje ostali filijala Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Prema zapisu biskupske vizitacije iz 1811. godine, crkva je bila duga 9 orgija (17,06 m), a široka 3,5 orgije (6,63 m), popločena kvadratnim kamenom i pokrivena crijepom. Strop je bio oblikovan štukaturom, a unutrašnjost opremljena oltarom s raspelom te slikama Marije Magdalene i Blažene Djevice Marije. U crkvi se nalazio moćnik Svetoga Križa, mali ciborij, osam klupa u lađi te zidani zvonik s dva zvona.  Nova crkvena zgrada u središtu Bogdanovaca sagrađena je 1782. godine, također posvećena Našašću svetoga Križa, a crkveni god slavio se 3. svibnja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća crkva je dodatno uređivana: 1892. godine oslikao ju je Dragutin Peitz iz Đakova, 1904. godine postavljen je novi oltar, 1911. križni put, a 1913. godine popravljeni su toranj i krov crkve. Tijekom Domovinskog rata, u velikosrpskoj okupaciji, crkva je potpuno minirana i srušena do temelja. Mjesto je gotovo u cijelosti razoreno, dok je stanovništvo protjerano u progonstvo. Nakon povratka stanovništva 1998. godine započinje obnova mjesta i vjerskog života. Bogoslužja su se u početku održavala u prostoru Općine Bogdanovci. Blagoslov temeljnog kamena nove crkve održan je 15. prosinca 2002. godine, a obred je predvodio đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić. Nova crkva građena je prema idejnom rješenju ing. Aleksandra Bašića, na prostoru nekadašnje crkve, pri čemu su temelji stare crkve označeni na trgu ispred novog zdanja. Nova crkva u Bogdanovcima dovršena je i 2008. godine posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, čime je započelo novo poglavlje duhovnog života mjesta te crkveni god koji je sada 12. svibnja. Bogdanovci su danas filijala Župe Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru, osnovane 2003. godine, kojoj pripada i filijalna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Izvori: Ante E. Brlić, Bogdanovci u prošlosti i danas, Gradski muzej Vukovar, 1980.,; Službena stranica Župe BDM Kraljice mučenika Vukovar, Biskupske vizitacije Đakovačke i Srijemske biskupije (1811.),

prema navodu u: E. Grašić, o. c.; Informativna katolička agencija (IKA) – izvješće o blagoslovu temeljnog kamena crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima, 15. prosinca 2002.; Arhiv Župe sv. Filipa i Jakova, Vukovar – povijesni podaci o filijali Bogdanovci.; Biskupski ordinarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije, Dekret o osnutku Župe Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru, br. 480/2003., 20. kolovoza 2003.

Crkva Sv. Martin u Svinjarevcima

Nakon oslobođenja od osmanske vlasti započinje duhovna i crkvena obnova područja istočne Slavonije. Duhovnu skrb nad Vukovarom i širom okolicom, pa tako i nad Bogdanovcima, preuzimaju franjevci. Godine 1742. u Bogdanovcima je sagrađena mala crkvica posvećena Našašću Svetoga Križa, a već 1743. godine izgrađena je i kuća za potrebe svećenika. Unatoč tome, Bogdanovci su i dalje ostali filijala Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Prema zapisu biskupske vizitacije iz 1811. godine, crkva je bila duga 9 orgija (17,06 m), a široka 3,5 orgije (6,63 m), popločena kvadratnim kamenom i pokrivena crijepom. Strop je bio oblikovan štukaturom, a unutrašnjost opremljena oltarom s raspelom te slikama Marije Magdalene i Blažene Djevice Marije. U crkvi se nalazio moćnik Svetoga Križa, mali ciborij, osam klupa u lađi te zidani zvonik s dva zvona.  Nova crkvena zgrada u središtu Bogdanovaca sagrađena je 1782. godine, također posvećena Našašću svetoga Križa, a crkveni god slavio se 3. svibnja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća crkva je dodatno uređivana: 1892. godine oslikao ju je Dragutin Peitz iz Đakova, 1904. godine postavljen je novi oltar, 1911. križni put, a 1913. godine popravljeni su toranj i krov crkve. Tijekom Domovinskog rata, u velikosrpskoj okupaciji, crkva je potpuno minirana i srušena do temelja. Mjesto je gotovo u cijelosti razoreno, dok je stanovništvo protjerano u progonstvo. Nakon povratka stanovništva 1998. godine započinje obnova mjesta i vjerskog života. Bogoslužja su se u početku održavala u prostoru Općine Bogdanovci. Blagoslov temeljnog kamena nove crkve održan je 15. prosinca 2002. godine, a obred je predvodio đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić. Nova crkva građena je prema idejnom rješenju ing. Aleksandra Bašića, na prostoru nekadašnje crkve, pri čemu su temelji stare crkve označeni na trgu ispred novog zdanja. Nova crkva u Bogdanovcima dovršena je i 2008. godine posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, čime je započelo novo poglavlje duhovnog života mjesta te crkveni god koji je sada 12. svibnja. Bogdanovci su danas filijala Župe Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru, osnovane 2003. godine, kojoj pripada i filijalna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Izvori: Ante E. Brlić, Bogdanovci u prošlosti i danas, Gradski muzej Vukovar, 1980.,; Službena stranica Župe BDM Kraljice mučenika Vukovar, Biskupske vizitacije Đakovačke i Srijemske biskupije (1811.),

prema navodu u: E. Grašić, o. c.; Informativna katolička agencija (IKA) – izvješće o blagoslovu temeljnog kamena crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima, 15. prosinca 2002.; Arhiv Župe sv. Filipa i Jakova, Vukovar – povijesni podaci o filijali Bogdanovci.; Biskupski ordinarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije, Dekret o osnutku Župe Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru, br. 480/2003., 20. kolovoza 2003.

Grkokatolička župa i crkva Pokrova presvete Bogorodice u Petrovcima

Grkokatolička župa Petrovci osnovana je dekretom križevačkoga biskupa Gabrijela Smičiklasa 25. svibnja 1836. godine. Njezin prvi titular bio je sveti Ivan apostol i evanđelist. Kako je Crkva jednako majka svoj svojoj djeci. Osnutak petrovačke župe bio je njezin odgovor na pastoralne potrebe katoličkih vjernika koji se služe istočnim (grčkim) obredom (zato se i nazivaju grkokatolici), a početkom 19. stoljeća su se naselili u naseljima Stari Jankovci i Petrovci. Kasnije će župa Petrovci iznjedriti grkokatoličke župe u Mikluševcima, Rajevom Selu, Piškorevcima, Vukovaru, Vinkovcima i Donjim Andrijevcima. U župi se izmijenilo 15 župnika, od kojih je jedan upravljao župom čak u dva navrata. Biskup Smičiklas dao je na samom početku kupitikuću u centru sela, na brijegu, u kojoj je jedan dio bio namijenjen stanu svećenika, a drugi za privremenu bogomolju dok se ne izgradi župna crkva. U blizini te prve lokacije bio je postavljen i drveni zvonik, koji je vremenom dobio čak četiri zvona, a u brijeg su bile uzidane i stepenice od opeke kojima se penjalo do crkve. Agrarnim reformama i novim samoupravnim uređenjem unutar Austro-ugarske monarhije, vlastelinstvo Eltz nakon 60ak godina od osnutka župe konačno ispunjava svoju obvezu i darivažupi prostrani placu centru naselja s tada već trošnom komunalnom gostionom.Vremenom će se tu izgraditi izgraditi nova i veća župna crkva, zatim kuća za kantora, a dvadesetak godina kasnije i današnja škola. Zagrebački arhitekt Janko Holjac bio je idejni tvorac nove župne crkve. Ona je izgrađena 1893. godine za šest mjeseci. A svečana posveta bila je u rujnu 1893. Gradnjom nove crkve ona je dobila i novi titular: Pokrov (zaštita) presvete Bogorodice. Crkva je bila jednobrodna, građena u historicističkom stilu. Početkom 20. stoljeća, preko puta nove crkve kupljen je posjed od obitelji Mihnjak i tu je sazidan novi župni dvor, a ona prva kuća na brijegu je prodana. Zbog rasta broja žitelja i vjernika, crkva je dodatno proširena u obliku križa 1930. godine. U to vrijeme je petrovačka župa što u samom naselju što s grkokatolicima iz okolnih naselja brojala oko 1600 vjernika. U Prvom svjetskom ratu, ukazom Austrougarske, sa mnogih su crkava skinuta zvona za potrebu izlijevanja municije, tako je iz tornja petrovačke crkveskinuto tri veća zvona, a ostalo je samo malozvono sv. Ivana Krstitelja 63 kg. No već 20ih godina župljani sami kupuju dva nova zvona: Pokrov presv. Bogorodice 272 kg i Sv. Jozafat biskup i mučenik 540 kg.Veliko zvono sv. Nikole biskupa teško 1.356 kg kupili su Petrovčani koji su se početkom dvadesetog stoljeća otisnuli za boljim životom u Ameriku. Veliko zvono izliveno je od željeza, kako ga više nitko nikad ne bi upotrijebio za municiju, a s druge pak strane kako bi ono bilo opipljiva poveznica željezarskog kraja Pittsburgha i Petrovaca. Petrovačka crkva ima također jedinstveno svetohranište. Rađeno je u jednoj austrijskoj radionici, a istovjetno je onome u grkokatoličkoj katedrali sv. Ivana Krstitelja u Prešovu (Slovačka) i u grkokatoličkoj katedrali sv. Nikole u Oradei (Rumunjska). Cehovski križ (barjak) u čast sv. Josipu, također je jedinstveni trag iz vremena obrtničke bratovštine sv. Josipa. Nakon Drugog svjetskog rata pod jakim valom industrijalizacije dio župljana seli u Vukovar, a brojne ukrajinske obitelji dolaze iz Bosne u Petrovce. U to je vrijeme odlučeno i kako će se seoski kirbaj u buduće iz pastoralnih razloga prenositi na prvu nedjelju listopada. Crkva je elektrificirana. Napravljena je nova ograda i pomoćna sala u crkvenom dvorištu, budući je prostor stare škole nakon Drugog svjetskog rata nacionalizacijom župi oduzet. Unatoč tome, živa je zajednica nije posustajala, tražilo se uvijek načina i mogućnosti kako nastaviti dalje. Domovinski rat ostavio je rane na crkvi: granatiran je toranj, dio krovišta uništen, razbijen oltar, oštećeno svetohranište, ispisani zidovi, a na kapiji natpis „pregledano“. No sve je to drugotno u odnosu na žive rane i ljudske žrtve, a najmlađa je bilo dijete Boris Vaselek. Na datum kojim se obilježava blagdan Pokrova Majke Božje selo je palo, ali je više od puke slučajnosti kako je milosni lik Gospe iz Bogdanovaca sačuvan upravo ovdje u petrovačkoj crkvi posvećenoj Marijinoj zaštiti. Kip je po povratku svečano prenesen u Bogdanovce, no Marijina je poruka do danas ostala jasna: Gospa ne zaboravlja one koji se njoj utječu. Izazovi 21. stoljeća dijelom oblikuju pastoralne aktivnosti župe. Naglašavajući važnost žive zajednice, obnavljamo i potrebama pastorala prilagođavamo i ono materijalno. Aktivnosti župnih skupina i ljubav prema onome što su nam namrli preci daje nam snagu gledati hrabro u budućnost.

Literatura: Spomenica grkokatoličke župe Petrovci, Arhiva grkokatoličke župe Petrovci, Zapisnik sjednica Crkvenog odbora Grkokatoličke crkvene općine Petrovci, Grkokatolička župa u Petrovcima: u Glas Koncila, br. 20(2291)/2018., Jubilarni šematizam Križevačke biskupije 1962.

Povratka Gospina kipa iz Petrovaca u Bogdanovce, 27. lipanj 1999.

Nakon stradanja Bogdanovaca, 10. studenog 1991., tadašnja crkva Našašća Svetog Križa, kao i cijelo selo, bila je uništena. Među ruševinama jedan je vojnik JNA pronašao kip Blažene Djevice Marije. Uzeo je kip i, zajedno s ostalim vojnicima, krenuo prema selu Petrovci. Na putu je njihov kamion naletio na minu. Većina vojnika je poginula, nekolicina je ranjena, a vojnik je nosio kip Djevice Marije ostao je nepogođen, baš kao i Gospin kip. Potom je u Petrovcima kip predao ženama na čuvanje. Nakon mirne reintegracije, tadašnji je petrovački župnik unio kip u crkvu i izložio na štovanje, ali je i obavijestio javnost da posjeduju Gospin kip koji je vjerojatno iz obližnjih ratom uništenih sela. Tadašnji dušebrižnik za Bogdanovce, fra Branimir Kosec, zajedno s mještanima Bogdanovaca, pobrinuo se za povrat Gospinog kipa u selo. Dana 27. lipnja 1999. godine Gospa je ispraćena iz petrovačke crkve i svečano dočekana u Bogdanovcima. Ostala je jedan od simbola progonstva, proživljene patnje i povratka Bogdanovčana, ali i stalan izvor nade i utjehe.